Here with me
11.10.2007., četvrtak
O medijima u Hrvatskoj
|
Vlasništvo medija u Hrvatskoj: 1) Večernji list, najtiražniji hrvatski list u prosincu 2000. godine postaje dijelom trećeg po veličini medijskog koncerna u Austriji, Styria Medien AG, a Styria dobiva više od 98 posto udjela. 80-ih godina prošloga stoljeća, nastala je krilatica "Sve što Večernji list nije objavio, nije se ni dogodilo". Ta krilatica najbolje prikazuje koliku moć manipulacije mediji imaju, kada nešto ne objave. Ako se papina poruka mira muslimanima, crkvena donacija siromašnima ili isprika nekakvog svećenika vjernicima ne objavi, ono se nije niti dogodilo. Paralela sa novinama 24 sata. Te su dnevne novine u vlasništvu poduzeća Media-Ideja d.o.o Poduzeće je u vlasništu austrijskog medijskog koncerna Styria Media International GmbH, istog koncerna kao i Večernji list. Net. Portal je u vlasništvu kompanije Adriatic Media.d.o.o, koja je u vlasništvu T-HT-a, a koji je pak u vlasništvu Deutsche Telekoma. U nadzornome odboru Hrvatskih telekomunikacija, nalazi se 9 članova i predsjednik. Od toga je većina njemačke narodnosti, uključujući i predsjednika. Jutarnji list, Globus, Dnevnik, Glorija, Arena, Mila, Auto-klub, Plaboy, Moja tajna, Doktor u kući…svi su u vlasništvu medijske kuće Europappers Holding, u čijem suvlasništvu je njemački WAZ. Feral Tribune, politički tjednik osnovan u prvoj polovici devedesetih, svoje postojanje do danas može zahvaliti samo redovitim inozemnim donacijama, o čijem se porijeklu ne mogu pronaći podaci, no zna se da su neki od donatora nizozemski Press Now-a, USAID-a, Švedski Helsinški komitet i drugi. Priča o Slobodnoj Dalamciji: Prema ponudi koju je UO HFP-a prihvatio 20. svibnja 2005., EPH je 34,63 posto dionica SD trebao platiti 24,51 milijun kuna. U prvoj fazi tvrtka se trebala dokapitalizirati s 83,45 milijuna kuna, kojima je trebala biti kupljena nova tiskara. Time je EPH trebao postati vlasnik SD s udjelom od 70 posto. To se i dogodilo, ali samo na papiru – novci se prema poslovanju SD i raspoloživih podacima nikada i nisu pojavili u Slobodnoj Dalmaciji. Nakon objave odluke o kupnji SD premijer Sanader je obećao da će ugovor s EPH-om biti javno objavljen, no to se još, godinu i pol dana poslije te njegove izjave, još nije dogodilo. Budući da su svi mediji (osim Novog lista i Glasa Slavonije) po njegovim izravnim nadzorom, to pitanje i ne želi otvarati. Naime prema svim javno raspoloživim podacima prodaja Slobodne Dalmacije Europapress Holdingu je potencijalno jedna od najvećih korupcijskih afera vlade Ive Sanadera iza koje se krije tajni dogovor premijera Ive Sandera i Ninoslava Pavića o favoriziranju HDZ-a i njega osobno u svim izdanjima Europa Press Holdinga. Nova TV je u 100%-om vlasništvu Central European Media Enterprises Ltd. Grupe. Zaključak: U hrvatskoj postoji 20 televizija, lokalnih i privatnih, te jedna državna. Postoji preko stotinu raznih novina i listova, a broj časopisa, magazina, tjednika i ostalih tiskanih medija doseže vrlo veliku brojku. Ipak, mali broj onih koji su čitani u narodu i koju imaju nekakav utjecaj na javno mišljenje, u vlasništvu su, potpunom ili djelomičnom inozemnih tvrtki, te su redovito donirane od raznih interesnih skupina izvan države. Može se dakle zaključiti kako pravi hrvatski mediji, u pravilu i ne postoje. Takva konstatacija nije potpuno točna, jer primjeri poput Glasa Koncila, Novoga Lista i Glasa Istre predstavljaju svijetle točke, ali takvi listovi nisu dovoljno čitani da bi imali veći utjecaj, a posebno nisu dovoljno profitabilni. Što mi možemo učiniti po tom pitanju? |
